Što Mi Vjerujemo

Upoznaj naše doktrine, vodstvo, praksu i “filozofiju službe”.

Doktrinalne izjave

Mi vjerujemo da su šezdeset i šest knjiga Starog i Novog zavjeta potpuni zapis Božjeg osobnog otkrivenja čovječanstvu. Različiti ljudi dok su pisali prema svojim osobnim stilovima i osobnostima bili su nadnaravno pokrenuti od strane Svetog Duha da zapišu same Božje riječi tj. nepogrešivost u originalnim zapisima. Stoga oni koji koji se predaju proučavanju doslovnog značenja-zapisa, povijesno-gramatičkog konteksta mogu točno razumijeti Božju riječ. Sveto pismo je potpuno pouzdano kao naš konačan i dovoljan autoritet za cijeli naš život. ( 2 Timoteju 3:16-17; 2 Petrova 1:20-21).

Mi vjerujemo u jedinog živog i pravog Boga koji postoji oduvijek (Ivan 17:3) u savršenom jedinstvu kao tri jednake i u potpunosti božanske osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. (Matej 28:19-20) Svaki član božanstva izvode različite, ali komplementarne uloge u otkupiteljskoj povijesti te imaju potpuno istu narav, atribute, bit i jednako su vrijedni, iste slave i časti i poslušnosti. (Ivan 1:1-4; Djela 5:3-4).

Mi vjerujemo da je Bog Otac stvorio sve u doslovno šest dana za Svoju slavu prema svojoj vlastitoj volji (Otkrivenje 4:11), kroz Svojeg Sina, Isusa Krista. On sve uzdržava riječju Svoje snage i milosti, ostvarujući suvereno vodstvo u svem stvorenju, providnosti i otkupljenju (Kološanima 1:17, Hebrejima 1:3).

Mi vjerujemo da je Isus Krist, vječni Sin, pokrenut u ljubavi sukladno volji Njegovog Oca uzeo ljudski oblik (Ivan 1:1, 14, 18). Začet kroz čudesno djelo Svetog Duha, On se rodio od djevice Marije. Bio je potpuni Bog i potpuni čovjek. (Ivan 14:8-9) Živio je bezgriješnim životom i požrtvovno je prolio svoju krv i umro na križu umjesto nas, postigavši otkupljenje za sve koji svoju vjeru postave u Njega. Ustao je vidljivo i tjelesno iz mrtvih nakon tri dana i poslije je uznesen u nebo, gdje sjedi Ocu s desne strane, On je sada glava Svojeg tijela – Crkve i On je jedini spasitelj i posrednik između Boga i ljudi i vratit će se na zemlju u svoj svojoj snazi i slavi kako bi izvršio svoju otkupiteljsku misiju (1 Timoteju 3:16).

Mi vjerujemo da Duh Sveti u svemu što radi proslavlja Gospodara Isusa Krista- kroz ovo doba. On opresvjedočuje svijet o grijehu, pravednosti i osudi. On vuče neizmirene s Bogom na pokajanje i vjeru, a u spasenju vjerniku daje novi duhovni život, dovodeći tu osobu u zajedništvo s Kristom i Njegovim tijelom- crkvom. Duh Sveti posvećuje, zapečaćuje, ispunjava, vodi, upućuje, tješi, oprema, osposobljava, trajno se nalazi u spasenju i vjerniku daruje duhovne darove za život i službu poput Isusa Krista. (Ivan 16:8; 13:15; Titu 3:5; Efežanima 1:22; 4:11-12; Rimljanima 8:9-17; 12:4-8; 1 Korinćanima 3:16; 12:4-5, 11-13, 19; Galaćanima 5:25; Hebrejima 2:1-4; 2 Korinćanima 12:12).

Mi vjerujemo da je Bog stvorio čovječanstvo- muško i žensko- na svoju vlastitu sliku i priliku, bez grijeha kako bi proslavili Njega i uživali u zajedništvu s Njime. Iskušani od Sotone, ali u suverenom Božjem planu, čovjek slobodnom voljom odabire neposlušnost prema Bogu, dovodeći grijeh, smrt i prokletstvo cijelom čovječanstvu. Svi ljudi, zbog toga su u potpunosti pokvarene prirode i po svojoj odluci. Udaljeni od Boga bez obrane ili isprike objekt su božanskog pravednog gnjeva i zbog toga je svo čovječanstvo u očajničkoj potrebi za Spasiteljem (Postanak 3:1-6; Rimljanima 3:10-19; Rimljanima 1:18, 32).

Mi vjerujemo da je Gospodar Isus Krist umro za naše grijehe sukladno Pismima, kao zamjenska žrtva umjesto nas i da se spasenje ne može pronaći nigdje drugdje osim u Isusu Kristu. Prije stvaranja, Bog je odabrao one koji će se spasiti i podario je tu nezasluženu milost koja se temelji isključivo na Njegovom suverenom zadovoljstvu. Smrt Isusa Krista na križu je jedina i potpuna otkupnina za grijeh koja u potpunosti zadovoljava Božji pravedni gnjev i to za svaku osobu koja se okrene od grijeha u pokajanju i stavi svoju vjeru samo u Isusa Krista i samo po milosti. Kod spasenja svaka osoba postaje novo stvorenje po Duhu Svetome, proglašena je pravednom ispred Boga i sigurnom kao posvojeno Božje djete za svu vječnost. Prava vjera nastavlja se u ljubavi prema Isusu Kristu životom koji žudi slaviti Boga i ustraje u tome do kraja (Rimljanima 8:37-39; 2 Korinćanima 5:21; 1 Korinćanima 12:13).

Mi vjerujemo da nakon što osoba stavi svoju vjeru u Gospodara Isusa Krista kao Spasitelja, tada je taj vjernik potao dio tijela Kristovog, jedne unverzalne crkve kojoj je Isus Krist glava. Sveto pismo zapovijeda vjernicima da se okupljaju na lokalnoj razini kako bi se posvetili slavljenju, molitvi, naučavanju iz Riječi, zajedništvu, obredima krštenja i večere Gospodnje, da služe lokalnom tijelu kroz razvoj i korištenje talenata i duhovnih darova i odlaskom u svijet kako bi činili učenike Isusa Krisa (Efežanima 1:22-23; Djela 2:42-46; 1 Korinćanima 14:26; Matej 28:18-20). Gdje god da se Božji narod sastaje redovito u poslušnosti ovim zapovijedima, dolazi do izražaja crkva koja je pod nadzorom više starješina. Članovi crkve trebaju raditi zajedno u ljubavi i jedinstvu s ciljem konačne svrhe da se proslavi Isus Krist (Efežanima 4:16).

Mi vjerujemo da je kršćansko krštenje javna izjava vjernikovog spasenja u Kristu. Vjernik se poistovjećuje s Kristom u njegovoj smrti, pokopu i uskrsnuću simboliziranim uranjanjem u vodu. Gospodnja večera je zajednički spomen vjernika na Kristovu smrt sve dok On ne dođe. Učestvovanju u Gospodnjoj većeri treba prethoditi pažljivo samo-ispitivanje i priznavanje grijeha. (Djela 2,41; Rimljanima 6,3-6; 1 Korinćanima 11: 20-29).

Mi vjerujemo da je cilj, dužnost i privilegija svakog vjernika i lokalne crkve da proslave Boga tako što će se aktivno uključiti u poziv velikog poslanja Isusa Krista; da idu i čine učenicima sve narode. Mi vjerujemo da je primarni fokus i prioritet ovog poziva usredotočen na napore koji uspostavljaju, jačaju, i proizvode biblijske crkve koje će zatim osnivati crkve koje osnivaju nove crkve za buduće generacije i Božju slavu.

Mi vjerujemo i s iščekivanjem očekujemo slavni, vidljivi, osobni, premilenijski povratak Gospodina Isusa Krista. Blagoslovljena nada Njegovog povratka ima bitan utjecaj na osobni život, službu i misiju vjernika (1 Solunjanima 4:13-18). Mi vjerujemo u tjelesno uskrsnuće i spašenih i izgubljenih. Izgubljeni će biti podignuti na sud i doživjeti vječni gnjev u paklu. Spašeni će biti uzdignuti na vječnu radost u novom nebu i zemlji u manifestiranoj prisutnosti samog Boga (Djela 1:3; 9; Hebrejima 7:25-26).

Idite i Činite
Učenike.

Što mi vjerujemo u vezi…

  • Misija

    Shvaćajući da se Krist proteže van bilo koje lokalne zajednice, obvezujemo se na neprestano služenje i širenje Kristovog poziva da činimo učenike diljem svijeta (Matej 28: 19-20).

  • Asmimilacija i crkveno članstvo

    Vjerujemo u važnosti služenja u Kristovom tijelu(crkvi) tako što nudimo jasne puteve da ljudi započnu i razvijaju zdrav i rastući odnos sa ostalim članovima crkvenog tijela. Mi vrednujemo namjeran plan s kojim možemo pomoći svakoj zainteresiranoj osobi da uživa u božjim odnosima unutar crkve. Crkveno članstvo je nusprodukt ljudi koji rastu u Kristu i shvaćaju važnost služenja Gospodinu koristeći svoje darove služeći drugima u lokalnoj crkvi.

  • Krštenje i Gospodnja večera

    Krštenje i gospodnja večera su dva obreda potrebna u crkvi. Vjerujemo da je kršćansko krštenje uranjanjem u vodu javna identifikacija sa Isusom Kristom u Njegovoj smrti, pokopu i uskrsnuću. Iako krštenje nije potrebno za spasenje, to je zapovijed svim vjernicima i odnosi se samo na vjernike (Matej 28:19-20; Djela 2:38, 41; Djela 18:8). Sveti pismo nam pokazuje da se osoba krsti nakon što je osobno primila oproštenje od grijeha kroz prihvaćanje Isusa Krista kao svojeg spasitelja. Voda kod krštenja je simbol naše smrti, pokopa i uskrsnuća u novi život koji se dogodio kada smo postali novo stvorenje u Kristu Isusu (Kološanima 2:12; 2 Korinćanima 5:17; Rimljanima 6:1-4).

    Gospodnja večera je spomen vjernika na Kristovu smrt i podsjetnik kroz kruh i sok/vino na Spasiteljevo slomljeno tijelo i prolivenu krv. Večera Gospodnja je vrijeme priznavanja svojih grijeha čemu treba prethoditi pažljivo samoispitivanje prema Djelima 4:13; Rimljanima 6:3-6; 1 Korinćanima 11:20-29.

  • Karizmatski pokret

    BC Emanuel je nekarizmatska, konzervativna, evanđeoska crkva koja srdačno pozdravlja sve koji poznaju Isusa Krista kao svojeg spasitelja jednako kao i sve one koji Ga traže. One koji tvrde da posjeduju dar govora u jezicima i ostale darove dobrodošli su zajedno sa nama imati zajedništvo i slaviti Gospodina ako su voljni biti izvor jedinstva radije nego razdora unutar crkvenog tijela. Mi vjerujemo da je kršćanski život nadnaravan i da Gospodin nastavlja činiti čuda i danas. Mi također vjerujemo da sadašnji prikaz darova jezika u određenoj mjeri odvlači fokus i usredotočenost vjernika lokalne crkve na proslavljanje Boga, koji se proslavljuje kroz ispunjenje velikog poslanja (Matej 28:19-20) i zato ih se treba upotrebljavati privatno i nenametljivo. Jer Božja slava je bitnija od darova koje je podario vjernicima.

    Sadašnji prikaz darova jezika: Daje neopravdau istaknutost daru jezika koji je u Novom Zavjetu opisan kao jedan od mnogin duhovnih darova (1 Korinćanima 12). Naglašavanje govora u jezicima kao primarne manifestacije djela Duha Svetoga u životu osobe dok se istodobno umanjuje djelo Duha dok stvara posvećeni život (2 Korinćanima 3:17-18; 2 Timoteju 1:9) i život koji prikazuje plodove Duha Svetoga (Galaćanima 5:22). Često se i prikazuje da je govor u jezicima potreban kao dokaz da je osoba vođena Duhom Svetim ili posjeduje spasenje u Kristu, iako Sveto pismo to ne naučava. Naša crkva teži da spriječi širenje doktrina koje uzrokuju razdor i podjele unutar pojedine crkve. Zbog toga članovi i polaznici naše crkve propagiraju učenja i naglaske trenutnog karizmatskog pokreta. Premda ne kontroliramo osobnu individualnu interakciju sa Gospodinom, govor u jezicima i ostale znakovi darova ne primjenjuju se na sastancima koji su pod organizacijom i autoritetom crkve.

  • Osnivanje Crkvi

    Crkva postoji kako bi proslavila Boga kroz ispunjenje velikog poslanja u duhu velike zapovijedi (Matej 28:19-20; Matej 22:37-28).

    Veliko poslanje se ispunjava kada se čine učenici Isusa Krista i rast u svojem odnosu i sličnošću sa Kristom. Bog se proslavlja kada manifestiramo Njegovu prisutnost dok radimo Njegovo djelo (2 Timoteju 2:2; 1 Korinćanima 10:31).

    U želji da djelujemo sa svrhom crkve mi prepoznajemo izvanrednu vrijednost u množenju dosega Njegove misije tako da osnivamo lokalne crkve i povezujemo se sa postojećim istomošljenim lokalnim crkvama. Bog se proslavlja kada naša crkva i ostale istomišljene crkve međusobno povezuju kako bi se poticali odnosi koji izgrađuju, štite, ohrabruju, potiču, i opominju. Upravni članovi služe kao oni koji usmjeruju našu crkvu- Starješinstvo vodi: Crkvu Emanuel, povezivanje sa drugim crkvama i osnivanje novih crkava. Starješinstvo pomaže ustanoviti povezivanje crkvi kako bi učinkovitije širili Božju Riječ i Njegove puteve kako bi se izgradilo Njegovo kraljevstvo. Starješinstvo želi blagosloviti sve udružene crkve kroz međusobno pomaganje u propovijedanju, slavljenju, biblijskom savjetovanju, istraživanju, konferencijama i resursima koji su namijenjeni osnivanju crkava i pastoralnoj edukaciji.

  • Filozofija Savjetovanja

     Gospodin mijenja živote i ostvaruje Svoju svrhu direktno kroz čitanje i primjenjivanje Svetog pisma, meditiranjem nad istinama Svetog pisma i molitvom. Gospodin isto tako koristi one koji služe Njegovoj Riječi dok oni ohrabruju, potiču, opominju, poučavaju, preklinju, kore, zaprijete i tješe druge prema pobožnosti. (2 Timoteju 4:2). Bog ne treba novi ili jedinstveni uvid u ljudsko stanje kako bi promijenio živote, bez obzira da li je ostvaren kroz psihologiju ili nekim drugim ljudskim alatom. Problemi kojima se pristupi integracjom Svetog pisma s psihološkim teorijama nastoje prevariti pojedince umanjujući Boga Biblije i vjerovanjem da nije pružio i ne može pružiti dovoljnu istinu, uvid, i mudrost koja će promijeniti njihove živote (Kološanima 2:8-10).

    Kada psihologija i druge društvene znanosti pređu prijeko promatranja ljudskog ponašanja i teže objasniti uzrok ljudskog ponašanja, oni ulaze u duhovni teritorij. Samo Bog Biblije može objasniti uzroke i ponuditi rješenje koje vodi pobožnom, plodonosnom i životu s radošću. Bog nam je dao sve što nam je potrebno za život i pobožnost (2 Petrova 1:3). On nas mijenja dok se discipliniramo kroz poslužnost Božjoj riječi u snazi Svetog Duha (1 Timoteju 4:7; 2 Petrova 1:5-11).

    Svaka kršćanska strast trebala bi biti da se postaje više Kristoliki i da se ispuni velika zapovijed koja govori Ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom svojom i svom pameću svojom. (Rimljanima 8:29; 1 Ivanova 3:2; Ponovljeni zakon 6:5; Marko 12:30; Matej 22:37-28).

    Kršćanin koji uči i primjenjuje Riječ postaje zreo i zauzvrat može pomoći drugima na putu prema zrelosti (2 Timoteju 2: 2).

  • Stvaranje, evolucija i Božja suverenost

    Vjerujemo da je Bog stvorio svemir u šest 24- satna dana i da prije nego što je stvorio svemir ništa osim Njega nije postojalo (Postanak 1; Izlazak 31:17; Psalam 33:6-9; Djela 17:24; Hebrejima 11:3; Kološanima 1:16).

    Bog je odabrao stvoriti svemir i sve što je u njemu kako bi obznanio Svoju slavu, Božansku prirodu, beskonačnu mudrost, vječnu moć i vrhovni autoritet (Izaija 43:7; Psalam 19:1-2; Jeremija 10:12; Rimljanima 1:20; Otkrivenje 4:11).

    Poričemo teoriju evolucije koja tvrdi da su nežive stvari dale prvi životni materijal koji se zatim reproducirao i preinačio kako bi proizveo svo živo stvorenje. Vjerujemo da su svi ljudi potomci Adame i Eve koje je Bog stvorio osobno i individualno kao potpune ljude (Postanak 1:26-27; Postanak 2:7; Postanak 2:21-22; 1 Korinćanima 11:8-9).

    Bog vlada nad svojim stvorenjem i brine za njega i uključen je u živote pojedinaca (Job 12:10; Djela 17:25; Djela 25:28; Kološanima 1:17; Hebrejima 1:13; Efežanima 4:6).

  • Vječna Sigurnost Vjernika

    Božja božanska odluka da spasi osobu i Božja dobrota i strpljivost koje vode osobu ka pokajanju (Rimljanima 2:4). Sva slava spasenja i sigurnost svakog vjernika pripadaju samo Bogu (Rimljanima 1:7-9; Efežanima 2:8-9; Suci 1:24-25). Mi vjerujemo da svatko tko je nanovorođen po Duhu Svetome kroz Isusa Krista ima vječnu sigurnost spasenja od trenutka pravog obraćenja. Ta sigurnost se oslanja na Božju presudnu milost, a ne na osobna djela te osobe. Poslušnost, dobra djela i donošenje ploda ne zaslužuju ili zadržavaju spasenje vjernika već ukazuju na stvarnost osobne ljubavi prema Kristu i pokazivanje vjere (Luka 6:46; Ivan 14:21; Jakovljeva 2:17-18).

    Vječna sigurnost u spasenje temelji se na Božjem jamstvu prihvaćanja svakog vjernika kao vlastitog sina ili kćeri (Galaćanima 4:4-7), Njegov pečat na vjerniku  po Duhu Svetome (2 Korinćanima 1:21-22; Efežanima 1:13-14) i uvjerenju da Bog daje Duha Svetoga svakom vjerniku kao predujam za buduće blaženstvo u Njegovom kraljevstvu (2 Korinćanima 1:21-22). Osoba koja ispovijeda istinsku vjeru u Isusa Krista odmah postaje Njegova (Luka 23:42-43; Djela 2:40-41; Djela 16:30-34) i ništa ne može tu osobu istrgnuti iz Njegove ruke (Ivan 10:27-29). Budući da su kupljeni cijenom Kristovog razapeća kao potpunom otkupninom za grijeh, kršćani više ne pripadaju sami sebi. Oni su Kristovo vlasništvo (1 Korinćanima 6:19-20). Ta sigurnost je potpuno sigurna, rezervirana u Raju, zaštićena Božjom neograničenom moći (1 Petrova 1:4-5). 

  • Proces posvećenja i zrelosti

    Zreli učenik hoda za Krista, slavi Krista i radi za Krista. Osoba predana odnosu s Kristom fokusira se na osoban hod s Njime, slavljenje Njega i rad za Njega. Ta osoba će iskusiti značajni rast u osobnom posvećenju, i zbog toga će iskusiti bliži osobni odnos sa Gospodinom Isusom Kristom i postat će “potpunom u Kristu” (Kološanima 1:28). Mi smo predani tome da umnožimo pobožne karakteristike života vođa u druge (2 Timoteju 2:2). Ovakvo umnožavanje službi je ključ za zdravi rast crkve. Vjerujemo da učenici Isusa Krista trebaju služiti jedni drugima u mjesnoj crkvi, a ne jedan ili manji broj profesionalnih pastora koji moraju nositi potpunu odgovornost u brizi za cijelu zajednicu. Bog je dao duhovne darove svim Svojim ljudima kako bi se pobrinuo za uzajamnu službu u kontekstu zdrave i jake mjesne crkve(Efežanima 4:11-12).

  • Duhovni Rat

     Sotona i njegovi demonski sluge zlobno se suprotstavljaju djelu koje Bog radi kroz svoje ljude (1 Petrova 5:8; Postanak 3:1-7; Efežanima 6:12). Bog koji po svojoj prirodi jest beskonačno moćniji od Sotone pravodobno će imati potpunu i totalnu pobjednu nad Sotonom (1 Ivanova 4:4; Otkrivenje 20:1-10).

    Iako je za zaštitu od demonskih aktivnosti prikladno moliti u Isusovo ime, Sveto pismo ne usmjerava kršćane “veži Sotonu u Isusovo ime.” Umjesto toga, Sveto pismo upućuje kršćanina da se bori protiv Sotone:

    • Ponizno se približavati Bogu, znajući da će dati milost, milosrđe i snagu (2 Korinćanima 12: 7-9; Hebrejima 4:15-16; Jakovljeva 4: 8; 1 Peter 5: 6-10).
    • Odupirati se Sotoninim iskušenjima (Jakovljeva 4:7; 1 Petrova 5:8-9).
    • Ispravno primjenjivanje istine Svetog pisma (Matej 4:1-11; Ivan 8:44; Efežanima 4:24-27).
    • Opraštati uvrede ( 2 Korinćanima 2:10-11).
    • Oblačiti na sebe oklop Božje istine, pravednosti, spremnosti propovijedanja Evanđelja, vjere, spasenja i molitve (Efežanima 6:11-20).
    • Pokazujući vjernost Gospodinu izdržavajući borbe (Otkrivenje 2:10; Otkrivenje 2:13; Otkrivenje 3:9-10).
  • Dovoljnost Pisma

    Vjerujemo u usmeno, potpunu, nadahnuće Svetog pisma i da ono sadrži sve Božje riječi koje trebamo kako bi mu u potpunosti vjerovali i bili mu poslušni. Sveto pismo je nepogrešivo u svojim izvornim zapisima (Psalam 119:97.104; Psalam 119:160; Matej 5:18; Ivan 5:46-47; Ivan 10:35; 2 Timoteju 3:15-16) i nepogrešivo u svojoj poruci (Izreke 6:32; 2 Petrova 1:19), vječna u svojem trajanju (Izaija 40:8; 1 Petrova 1:23-25) i konačni autoritet i standard za vjeru i praksu (Matej 4:4; Psalam 119); i dovoljno za savjet u svakom životnom problemu (Psalam 19:7-14; 2 Timoteju 3:16). Vjerujemo da su same riječi Pisma u originalnom hebrejskom, grčkom i aramejskom jeziku nadahnute od Boga. 

  • Žene u Službi

    Naša crkva potvrđuje Bogom određenu i značajnu ulogu koju žene trebaju imati u uspostavljanju i vođenju mjesne crkve. Svaka voditeljska pozicija je otvorena za žene osim onih koje su isključene od strane Svetog pisma. Sveto pismo jasno daje do znanja da muškarci moraju služiti u vijeću starješinstva i da žene ne smiju služiti na crkvenim pozicijama u kojima sprovode autoritet nad muškarcima ili na kojima ih poučavaju doktrinama (pastorska služba); (1 Timoteju 2:12; 1 Timoteju 3:1-2; Titu 1:6-9). Mi to ne vidimo kao problem jednakosti jer muškarci i žene su jednaki pred Bogom. Biblija je jasna po pitanju toga da muškarci i žene nemaju iste uloge. Kvalificirane žene trebaju služiti na svakoj poziciji vođe koja nije pismom zabranjena.

  • Slavljenje

     Glavna svrha čovječanstva je da proslavlja Boga ljubeći ga sa cijelim svojim srcem, dušom, umom i snagom (Ponovljeni zakon 6:5; Izaija 43:7; Matej 22:37;), Svi vjernici i muškarci, žene i djeca trebaju proslavljati Boga i time ispuniti svrhu svojeg postojanja. Slavljenje proslavljuje Boga kroz obožavanje (Psalam 95:6), hvaljenje (Psalam 99:5), molitvu (Danijel 6:10-11), zahvaljivanje (Nehemija 12:46) i potpuno prinošenje sebe Njemu (Rimljanima 12:1). Slavljenje obznanjuje Njegovu vrijednost, daje mu dužno poštovanje i slavi ga u životu odanosti. Mi težimo slaviti Boga u duhu i u istini (Izlazak 15:1-21; 2 Samuelova 6:14-16; Psalam 5:7; Ivan 4:23-24; Otkrivenje 4:11; 5:12).

    Nekoliko načela vodi naše slavljenje. Mi težimo:

    Uzdizati ime Isusa Krista (Ivan 4:22-26; Ivan 12:32; Ivan 14:6).
    Voditi Božje ljude da podižu svoja srca, ruke i glas prema Njemu, dajući mu hvalu u glazbi i tekstovima (Nehemija 12:45-46; Psalam 66:1-4; Psalam 95:1-2).
    Pripremiti srca da čuju kako Gospodin govori kroz propovijedanje Svetog pisma (Psalam 95:6-9; Matej 28:19-20; Djela 2:41-42).
    Naglašavati svježe i suvremene izražaje u glazbi dok ujedno zadržavamo i tradicionalne elemente koji prepoznaju bogatstvo i nasljeđe u vjeri (Ponovljeni zakon 32:7; Psalam 33:3; Izaija 46:8-9; Matej 13:32; Efežanima 5:19; Otkrivenje 5:9).
    Težimo izvrsnosti u slavljenju znajući da je Bog dostojan našeg najboljeg (Izlazak 12; Ponovljeni zakon 17:1; Psalam 33:3; 1 Timoteju 4:14-15; Hebrejima 11:4).

Crkveno Upravljanje

BC Emanuel je predana Biblijskom učenju koje naučava da muškarci koji zasjedaju u vijeću starješina i đakona trebaju nadgledati različite funkcije u mjesnoj crkvi.

Biblija poučava dva crkvena “ureda” koje nalazimo u 1 Timoteju 3:1-6 i Titu 1:5-9. Iako koriste se tri naziva koje pismo koristi kada govori o tim ljudima: nadglednik, starješina i đakon. Analiza tih naziva upućuje da se nadglednik i starješina upotrebljavaju međusobno. 

Kvalifikacije za Stariješinu

(Titu 1:6-9)

Bezprijekoran
Sposoban da poučava
Husband to one wife
Jedne žene muž
Ne pijanac
Krotak
Ne svadljivac
Razborit
Pristojan
Cijenjen
Ne odan prljavom dobitku
Gostoljubiv
Da upravlja vlastitim kućanstvom
Ne novo obraćenik
Dobrostiv
Pravedan
Gospodar sebe
Ne samodopadan
Ne gnjevan

Dužnosti Stariešina

Sveto pismo nam pokazuje da starješine služe vodeći i da njihova odgovornost uključuje duhovno nadgledanje zajednice. Svi starješine su jednaki u autoritetu, ali ne nužno i po utjecaju. Primarne odgovornosti starješina uključuju: 

Primarne odgovornosti starješina uključuju:

Doktrine – Osigurati da je nauka crkve biblijska: sva doktrinalna pitanja i problemi biti će riješeni od strane starješina.
Smjer – Osigurati da je smjer u kojem crkva ide u skladu s svrhom i 4 temelja crkve Harvest Ivanec.
Disciplina- Upravljati u ljubavi i poniznosti svaki proces crkvene discipline kako je i navedeno u Matej: 18:15-20; Galaćanima 6:1-4; Titu 3:10; 2 Solunjanima 3:14-15; 1 Timoteju 5:17-25; 1 Korinćanima 5; 2 Korinćanima 2:5-11 i Rimljanima 16:17

Pluralitet Starješina

Sveto pismo nas uči da je pluralitet starješina individualno vodio crkve u Novom zavjetu ( Djela 14:23; Djela 20:28; Titu 1:5; Filipljanima 1:1). Pismo ne spominje nikakve zajednice istaknute sa samostalnim pastorom ili vođom. Pluralitet pobožnih starješina koje koriste svoju individualnu nadarenost, barataju s Pismom naučavajući da se mudrost nalazi u mnoštvu pobožnih savjetnika (Izreke 11:14; Izreke 12:15; Izreke 15:22; Izreke 19:20; Izreke 24:6). Ta istina ne isključuje mogućnost i vjerojatnost da će se jedan ili više starješna isticati iz starješinstva kao poznatiji u službama s više utjecaja na vijeću starješinstva. 

Glavni Pastor

U crkvi Emanuel glavni pastor automatski služi i kao starješina i zbog njegovog javnog pojavljivanja i odgovornosti pred zajednicom može se smatrati kao prvi među jednakima u vijeću starješina. Glavni pastor prije svega treba biti nadaren kao propovjednik/učitelj i vođa.

Đakoni 

Biblija nas poučava da đakoni vode služeći (Djela 6). Kvalifikacije za starješine i đakone su identične u odnosu na karakter pojedinca, ali se razlikuju u talentima. Starješine moraju biti u stanju podučavati dok đakoni trebaju biti sposobni i pokazati se kao sluge.

Kvalifikacije za Đakona

(1 Timoteju 3:8-12)

Dostojanstvene osobe
Besprijekoran
Nedvoličan
Najprije iskušani kao sluge
Ne opijanac
Supružnik mora biti vjernik
Krotak
Ne sklon prljavom dobitku
Čiste savjesti mora se pridržavati dubokih istina vjere
Muževi jedne žene
Da upravljaju svojim kućanstvom